Olafur Eliasson i sjenke prostranih putujućih ogledala, dio prvi
Shadows travelling on the sea of the day je umjetnička instalacija čuvenog dansko-islandskog umjetnika Olafura Eliassona
Prolog
Za čuvenog i svjetski poznatog umjetnika Olafura Eliassona saznao sam sada već davne 2005. godine, na predmetu Suvremena historija umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za Produkt dizajn. Bilo je to u mjesecu maju, kada je lišće sa obližnjih stabala nužno zeleno nakon dugih i nepreglednih kiša, a plodovi raznih boja i paleta bujaju na Obali Maka Dizdara 3. Tu su također i taj neizbježni romantizirani pogled na tamnu rijeku Miljacku i iznad svog vremena, neprevaziđene skulpture “Equilibrists” umjetnika Enesa Sivca. Naš tadašnji profesor Historije umjetnosti Ibrahim Krzović, svojim entuzijastičnim glasom i blagim izrazom lica sa snenim i ponekad zamagljenim, teškim naočalima, trudio se da nam prenese svoje neprocjenjivo znanje. I postavi nove standarde u našim mladim, buntovnim i ponekad arogantnim umovima, isprepletenim konfuzijom sveopšte svakodnevnice.
Tadašnja biblioteka Akademije na čelu sa uvijek susretljivom gospođom Nunom nije imala bogat fundus modernih knjiga, ali je nekako uspjela da kupi nove publikacije meni veoma dragog njemačkog izdavača Taschena sa glavnim sjedištem u Kelnu. Među njima bile su dvije knjige “Art Now” autorice i kustosice umjetnosti Ute Grosenick. One su bile glavno štivo za pripremanje ispita na pomenutom predmetu, ali i pisanje seminarskog rada, bez kojeg se tada nije moglo gotovo ništa. Tačnije, to je bio preduslov za izlazak na ispit. Trebalo je izabrati jednog umjetnika iz edicije “Art Now” po želji, te se pozabaviti njegovim kreativnim opusom i filozofijom. Poslije gotovo dvadeset godina ne bih mogao da se sjetim umjetnika kojeg sam izabrao da o njemu besjedu pišem, ali sam siguran da bi to mogla učiniti moja stara tastatura koja sada krasi plavu sobu roditeljskog stana na Novom Beogradu. Kada bi tastature progovorile jednoga dana, vjerujem da bi bile istaknute književnice i omiljene autorice krimi romana u maniru jedne Agathe Christie.
Ispit sam položio početkom jula u prvom roku, dakle junsko-julskom, sa visokom ocjenom devet. To je, ispostaviće se, bio moj posljednji ispit kod dragog profesora Krzovića. Taj posljednji put posjetio sam njegov mali, rekao bih klaustofobičan, ali vrlo vrijedan kabinet na drugom spratu nekadašnje Evangelističke crkve u Sarajevu u kojem je ispitivao svoje ekcentrične, ali nikada dosadne studente. Krasile su ga mnoge nejednake kule knjiga i enciklopedija nekih od najeminentnijih autora teorije umjetnosti, te odabrani crteži bivših studenata. Svaki put kad bih tu došao, pogledom bih tražio da li slučajno profesor okačio neke od mojih crteža nastalih olovkom ili ugljenom. Mislim da i danas mogu osjetiti miris ostarjelog papira, te dašak sunčeve svjetlosti koji se vješto prolama kroz prozor kabineta. I koji, miluje me po licu. Taj prozor, kao da je bio put u slobodu, jedno olakšanje nakon teškog ispita. Kada vratim vrijeme, mislim da profesoru nije bilo nimalo lako sa nama, a njegov uvijek smireni izraz na licu, kao da nam je govorio da naš vakat dolazi polako. A strpljenja i sabura, nigdje!
Četiri godine kasnije nakon moje posjete profesorovom kabinetu i osmjeha nakon položenog ispita, Taschen je u oktobru mjesecu izdao još jednu divnu knjigu. Sastoji se iz dva dijela po uzoru na “Art Now” o velikanima moderne umjetnosti. Zove se “100 Contemporary Artists A-Z”, a autor je njemački dizajner knjiga i fotograf, sa višedecenijskim iskustvom u izdavaštvu, Hans Werner Holzwarth. Ta knjiga se danas nalazi u mojoj bogatoj biblioteci bez stalne adrese i poštanskog broja, ali ipak sa mirisom kojeg samo ja volim.
The Weather Project
U knjizi “Art Now” gospođe Grosenick, među mnogima, za oko mi je zapala instalacija “The Weather Project” umjetnika Olafura Eliassona. Neobično i veoma inspirativno djelo suvremene umjetnosti bilo je postavljeno u Tate Modern galeriji u Londonu 2003. godine.
Ova monumentalna instalacija simulirala je sunčevu svjetlost i maglu, stvarajući izvanredan ambijent u Turbine Hall, glavnom izložbenom prostoru ove cijenjene galerije. Centralni dio instalacije bio je zapravo ogroman reflektivni disk koji je stvarao iluziju zalaska sunca u nepreglednoj magli. Posjetitelji su se mogli okupiti ispod ogromnog reflektora, osjećajući se kao da su pod otvorenim nebom. Uz simuliranje atmosferskih fenomena, “The Weather Project” poticao je posjetitelje da razmišljaju o percepciji i iskustvu prostora i svjetlosti. Instalacija je postala izuzetno popularna, privlačeći veliki broj posjetitelja i postajući jedna od najpoznatijih i najutjecajnijih umjetničkih instalacija u 21. stoljeću.
Olafur Eliasson
Olafur Eliasson je dansko-islandski umjetnik koji je rođen 1967. godine u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu. Poznat je po svojim velikim instalacijama i projektima koji kombinuju umjetnost, arhitekturu, nauku i (samo)održivost. Eliassonova umjetnost često istražuje percepciju, svjetlost, boju, pokret i nezaobilaznu prirodu.
Njegove instalacije često koriste prirodne elemente kao što su svjetlost, voda i vjetar kako bi potaknule posjetitelje na interakciju i promatranje. Osim “The Weather Project, njegov drugi kritički hvaljen i kod publike objeručke prihvaćen rad je “Waterfall”. Postavljen je ispred nekadašnje kraljevske palate Versailles koju je naručio tadašnji kralj Luj XIV, udaljene oko 19 kilometara od Pariza. “Waterfall” je fascinantna umjetnička instalacija koja se sastoji od platforme sa vodom koja pada s visine, jednostavno gradeći formu vodopada, kako i sam naziv djela kaže. U slučaju ove javne umjetnosti voda postaje glavni subjekt koji nas podsjeća na snagu, moć prirode i njen beskrajni ciklus. Gledajući vodu kako snažno pada, posmatrači mogu doživjeti širok spektar emocija, od divljenja do poniznosti, podsjećajući nas na našu povezanost s prirodom i njenom veličanstvenom, neiscrpnom snagom.
Eliasson je također poznat po svom angažmanu u pitanjima održivosti i klimatskih promjena. Njegovi projekti često naglašavaju važnost čuvanja okoliša i potiču posjetitelje na razmišljanje o načinima na koje mogu doprinijeti očuvanju planete Zemlje. Kroz svoj rad, Olafur Eliasson nastoji potaknuti posjetitelje na promišljanje o percepciji svijeta oko sebe i potaknuti ih na djelovanje kako bi stvorili pozitivne promjene u svijetu u kojem živimo. Njegove spektakularne instalacije sa primesom intelektualne pronicljivosti i nestvarne kreativnosti, definitivno potiču posmatrača da se poveže sa prirodom na nov, dubok i krajnje inovativan način.
U svom berlinskom studiju, Eliasson sarađuje s raznolikim timom specijalizovanih majstora, arhitekata, istraživača i historičara umjetnosti kako bi stvorio svoju raznoliku i istančanu umjetničku formu.
